Majka sam triju veselih djevojčica, po struci sam logoped, a vjera i aktivan kršćanski život duboko oblikuju način na koji gledam čovjeka, obitelj i služenje drugima.
Godine rada s djecom i njihovim roditeljima pustile su me u onu tihu, intimnu svakodnevicu obitelji koja se izvana često ne vidi. A vlastita iskustva trudnoće, poroda, braka, majčinstva i podizanja djece naučila su me koliko upravo najljepša životna razdoblja mogu istovremeno biti i ona najzahtjevnija.
Možda se upravo sada i ti nalaziš u jednom od njih. Možda čekaš svoje prvo dijete i raduješ mu se svim srcem, a istovremeno se pitaš kako će sve izgledati kada napokon dođe kući. Možda već držiš svoju bebu u naručju, a dani su ti sasvim drugačiji nego što si zamišljala. Možda si umorna i osjećaš teret u nutrini. A možda ti samo treba netko pred kime ne moraš biti dobro. Netko kome nećeš morati objašnjavati ili opravdavati sebe niti svoje stanje.
Upravo tu moje je srce pronašlo svoje mjesto. Jer dolaskom djeteta ne rađa se samo dijete — rađaš se i ti kao majka. Uz tebe se rađa jedan tata. Mijenja se vaš odnos kao muža i žene. Ako imate stariju djecu, i ona traže svoje novo mjesto. Mijenja se ritam vašega doma, tvoje tijelo, svakodnevica, prioriteti i, na neki način, cijeli vaš mali svijet.
Vjerujem da kroz tako veliku promjenu ne moraš prolaziti sama. I sama sam na svojoj koži osjetila koliko tada vrijedi imati nekoga tko će jednostavno biti uz tebe. Nekoga tko će te saslušati kada ti je to potrebno, tko će znati kada treba govoriti, a kada riječi nisu potrebne. Tko će te ohrabriti kada se pojavi nesigurnost. Tko neće doći sa svojim receptom za tvoje majčinstvo, nego će ti pomoći da pronađeš ono što je dobro za tebe, tvoje dijete i tvoju obitelj.
A onda, kada riječi više nisu potrebne, jednostavno zasukati rukave. Oprati suđe. Složiti rublje. Skuhati nešto. Organizirati dječje stvari. Primiti bebu dok se ti otuširaš, pojedeš ili malo odspavaš. Vratiti malo reda u dom kada je svega postalo previše.